Daleko od jelovnika: Ne mogu više ” koji pomažu rastu
Daleko od jelovnika: Ne mogu više ” koji pomažu rastu

Video: Daleko od jelovnika: Ne mogu više ” koji pomažu rastu

Video: Daleko od jelovnika: Ne mogu više ” koji pomažu rastu
Video: МАЛЬДИВЫ, которые в самое сердце. Большой выпуск. 4K 2024, Ožujak
Anonim

Kao i u drugim stvarima u životu, i za stolom se dogodi da se razvije netolerancija, to mogu biti neke stavke s jelovnika ili sastojci koji čine jela. Ne događa li se to tebi? Pa meni, neumornom jelu, iskreno da.

Prije nego što vas uključim u ovaj neželjeni ispad, želim pojasniti nekoliko stvari: prije svega, opisujem očito osobne osjećaje. Zatim, da u slučaju sastojaka jela vrijedi samo pravilo: dobro dobije / ne dobije kako treba. Odnosno, jesu li izbori doista nužni za sklad jela ili je odluku kuhara diktira trend trenutka?

Ipak, evo što me ljuti kad stigne jelovnik:

Ledeno doba: sladoled pod svaku cijenu.

Još se sjećam Don Alfonsovog sladoleda od zeca cacciatore, u kojem sam uživao prije više od godinu dana i s neizmjernim zadovoljstvom. Ali onda je, i bez upozorenja, stiglo ledeno doba. Gdje god sjednem, kuglica senfa, ricotte, parmezana, kečapa i sladoleda od rajčice progoni me skrivenu ispod ribe, povrća, umaka i mesa, spremna da prodre u desni, a zatim se otopi poput snijega na suncu čineći jelo sličnim lokvi. Kontrast temperatura je u redu, ali ako čak i kvartovski restoran pecorino sladoled na rigatone obrubi uzavrelom pajatom, vrijeme je da ustanete i viknete: DOSTA JE STO GELATO!

Napravite mjesta za kopiju: invazija kapucina.

Već neko vrijeme u restoranskim jelovnicima, posebno u modernim wannabesima, trijumfiraju cappuccino, espresso ili espresso, što mi nedostaje u Bar della Pace. Sada shvaćam da riječ cappuccino sadrži ideju pjenastog i vrućeg jela, ali da vam kažem, čitanje određenih naziva je koprivnjača. A u svakom slučaju, ima jako dobrih prepisivača koji traže posao, to bi mogla biti ideja, zar ne? Govoreći o pjenama.

Kao češnjak u siru i paprici: pjeni se.

Sjećate se pravila pogađanja / ne pogađanja? Kod pjena je moguće da imaju temeljnu ulogu u jelu, recimo da generalno nemam osobni problem s pjenama. Ali kada pjenom forsirate ruku, a također i poveznicu između sastojaka koji imaju malo toga za reći jedni drugima onda ne, nisam tu. Ako je to preljev od bijelog, crvenog, žutog, ljubičastog bib-a, jelu je kao češnjak u siru i paprici, ponavljam: NE.

Sljedeći ukus u slobodnoj prodaji: bakalar s vrhnjem.

Njegovo je vrijeme. Nezamislivo je naći restoran, tratoriju, vinoteku, fast food, kvartovsku konobu koja to nema na jelovniku. Kratkoročno nije isključeno, uz bok kikirikiju u najgorim šankovima u Caracasu. Epidemija, bolest, društvena uvjetovanost, kunem se, prvi restoran koji povrati jelovnik od kremenog bakalara imat će moje bezuvjetno poštovanje. I da, usput rečeno, volim kremasti bakalar.

Od visoke kuhinje do srednjih restorana, to je uvijek odojak.

Nekada je svaki restoran sa zvjezdicom nudio odojak. Bio je to potpis, franšizno jelo, navika Michelinove zvjezdice koja je srećom imala svoj dan. Ali sada odojak nalazimo u restoranima srednje klase, trijumfalan, sa svojim kvadratnim izgledom i kapanjem, s korom, mastima i svim ostalim. Ponavljam, nije pitanje ukusa, ja sam luda za svinjom. Ali ne možemo više, slušaju me kuhari: dosta je.

Peto, četvrto, treće…

Dobro, znam da me mrziš samo zato što razmišljam o tome, ali možemo li imati barem jednog, mislim kuhara koji se odrekne svoje voljene pete četvrtine? ha? možemo?

Ponestalo mi je snage, s natečenom vratnom krilom znojim se od stresa. Ako to što ste stigli ovako daleko ima isti učinak na vas, ostavite svoje "ne mogu više" u komentarima. Oni pomažu rasti.

Preporučeni: