Video: Fiore u Rimu: nemoguć suživot između vegetarijanaca i mesoždera
2024 Autor: Cody Thornton | [email protected]. Zadnja promjena: 2023-12-16 12:36
Okupite se mirno u istoj prostoriji vegani, vegetarijanci, sirove hrane a i štand sa salamama, uz neizostavne sireve?
Možda se čini nemogućim, ako ne i opasnim, pothvatom, ali a Rim izgleda da je netko uspio.
Ovaj netko je Massimiliano Valenti, chef "Fiore, sirovo i na pari", mjesta koje su nedavno otvorila 4 partnera u Via Boncompagni, zajedno s regulatornom zelenom terasom u punom "New York Style".
Ideja mjesta je gotovo franjevačka (čini se da je vrlo popularna ovih dana), odnosno ideja "o dobrom i dobrom".
A ako se u pogledu "dobrog" poželjno odnosi na okuse predložene hrane, nije jasno odnosi li se "dobro" na brigu u pripremi jela ili na miran pokušaj. suživot između vegana i mesoždera.
U svakom slučaju, u restoranu se zaista ima čime zadovoljiti sva nepca, na ekumenskom domjenku. Zapravo, ne postoji netolerancija, alergija ili dijeta za koju se ne nudi dostojan obrok.
Čak i ako se, s ciljem „svatko može jesti“, ne zaboravljaju tradicionalisti, ljubitelji klasičnog prvog, drugog, priloga i desertnog menija (jela s 14 €) ili klasične daske za rezanje (od 9 do 30 €).
Zapravo, uz široku paletu smoothieja s imenima raznih božanstava kao što su Posejdon, Dioniz, Ikar (7, 50 € ako je srednje veličine) i veliki izbor ekstrakata i centrifugiranih, veganskih i vegetarijanskih salata (10 €), za sljedbenike roda nalazimo i npr. "košare na pari" (15 € onaj), bogata pojedinačna jela kuhana na pari, vjenčani model prošlosti.
Što se ambijenta tiče, osim cvjetne terase, restoran ima veliki prostor gdje je (sada neizbježan) središnji otok s otvorenom kuhinjom, usluga je učinkovita bez gušenja, element koji vas sam tjera da kupite sto bodova više od lokalni.
Što se tiče glavnog elementa, odnosno kuhinje, temeljito smo testirali jelovnik, počevši odmah s triom predjela - očito veganskih - koje se sastoje od tartara od avokada i krastavca (iskren), špageta od tikvica s pesto pistacijama (primjetno) i raviola, jednu od crvene cikle, koju bi moji Napolitanci otvoreno klasificirali kao "sapev e poc" (također zato što se, u čast zasluga, ne može očekivati previše od tikvice, cikle i krastavca, ma kako pametno spojeni).
Slijedi sirova riba, bogato jelo sa žutom perajatom tunom, škampi Mazara, lignjama (koje su neobjašnjivo završile s komadićima žvakaćih guma pod krinkom lignje), amberjackom i kapicom.
Sljedeće jelo, gazpacho od povrća sa sorbetom od bosiljka i čipsom od integralnog kruha, ugodno nas je iznenadilo: sorbet je ublažio kiselost biljnog brunoisa (celer, krastavac) što je rezultiralo skladno na nepcu, a sve posluženo na niskim temperaturama koje su dale dodatnu opremu.
Ali do sada smo se, shvatili ste, očito našalili.
Počeli smo se uozbiljiti s tagliolino cacio e pepe sa slaninom i tamnocrvenim lukom, koji bi se lako mogao nazvati svojim imenom, aka pasta alla gricia i koji bi mogao proći i bez paste tagliolina u korist konzistentnijih špageta.
Bilo kako bilo, pošteno jelo u cjelini.
Zatim nam je brancin s finim začinskim biljem s dimljenim krumpirom, celerom i zelenom jabukom omogućio uživanje u slatkom, laganom i posebnom jelu, zahvaljujući laganom dimu i kiselkastoj noti jabuke, koja je jelu dala zanimljiv balans.
Na kraju smo dobili najklasičniji desert, Tiramisu, odbačen u kućnoj verziji, odnosno sa sladoledom. Dobro, nema što reći, ali moramo još shvatiti kakve veze sladoled ima, štoviše, na niskim temperaturama, s nacionalnim desertom, a prije svega ne bi li se isplatilo ponuditi desert u njegovoj mekanoj i kremastoj tradicionalnoj verziji, možda dodatno uz još jedan desert baziran samo na sladoledu.
Ukratko, mjesto s velikom raznolikošću jela i kuhinja (sve dobre, sve pomalo bezlične), koje možete doživjeti i na velikoj terasi s pogledom na zeleno kultivirano bilje koje daje ono dodatno "nešto" opuštanja vašem obroku.
Poslužit će vegetarijancima da se spasu opasnih iskušenja kao što su nacionalni i iberijski suhomesnati proizvodi, talijanski ili francuski sirevi.
Koristit će ga mesožderi za ublažavanje osjećaja krivnje izazvanog voćnim platoom, salatama, centrifugiranjem i smoothiejima s biljnim mlijekom.
Pod uvjetom da i vegetarijanci i mesožderi prihvate suživot.
Cvijet, sirovo i na pari
Via Boncompagni 31
Rim
Preporučeni:
Prisilni suživot između gastrofaničara i turističkih naselja
U Otranto stižem poslijepodne i čekajući večeru, s čašom u ruci ubrzo pretvorenom u prirodni nastavak ruke, premotavam omiljeni film do zalaska sunca. Vidim se vrlo mladog, naivnog i nažalost mnogo mršavijeg, doslovno zanesenog večernjim bifeom ClubMed-a u Capreri. Tog dana 1936. u Berlinu je bilo vruće, ali […]
Dilema mesoždera: razlika između pirjanog i pirjanog
Evo kako večera može postati borba do posljednje krvi. U restoranu sam s prijateljem, on naručuje pirjanu junetinu. Jelo stiže i dok ga jede bez oklijevanja kaže: “ali ovo je gulaš, a ne pirjano”. Gledam ga loše, podižem obrvu lijevog oka i počinjem se ispitivati. Istina je da […]
Prisilni suživot sa zdravim povrćem: koje vam se najmanje sviđa?
Sada kada je to službeno razriješila Republika, osjećamo se ovlaštenima javno govoriti o zloći Massima Bernardija, izdavača Dissaporea. Da, zloće. Kako biste inače objasnili da MENI dodijelite dio povrća koje mrzim? Znajući, naravno, da VOLIM povrće. Uostalom, đavao se očituje na najizvrnutije načine. […]
Gastrokracija. Što se mijenja s pojavom Pokreta 5 zvjezdica između vegetarijanaca, pizza i računa
U Rim stižu grilini izabrani u parlament koji žele da se nazivaju građanima, a ne časnima. Dolaze i mijenjaju geografiju politike u gradu koji se hrani politikom. A to hrani političare vrijeđanim bivetom Montecitorio i Palazzo Madama, izvorom privilegija hrane i vina koji su sada pali u nemilost. […]
Pepe u Grani radije zatvara, “ za nas ’ van je nemoguć ”
Poznata pizzeria Franco Pepe zatvara se, s obzirom na periferni položaj, ne može iznijeti u večernjim satima